Yorickova tužaljka
Ispitivali su je li mi već krvarila guzica
Pa su me zatvorili i jednu utjehu imam
Moralni zakon u meni a nada mnom
(Kada bih ga vidio) zvjezdano nebo
Remen su mi uzeli i vezice za cipele
U koje sjetne žice sada da sviram
Istina jedva mi je za to snage ostalo
Život me je ponovo dobro sjebao
Samo sam kopao po smeću uzgred pjevajući
Možda jer je o Hamletu pjevala pjesma
Iako već dugo tamo sanjari izliven u bronci
Na počasnom mjestu Helsingörskog trga
Nekako ga ipak ne vole Šveđani
Drugi je ovaj svijet nije tako heroičan
Čak i to pišu da ga je stari Klaudije
Dugo smatrao najboljim špijunom
Sada trčkaram gore dolje kao sjaj
Među ogledalima koja se odražavaju
I u daljine gledam iz kuta svoje samice
I znam ludi su koji uvijek sudaraju
Sa svakim kao ja uvijek drskiji
I kome ni novi gospodari nisu dobri
Mada ga ponekad pozovu na Dane Hamleta
I milostinju bi mi taman povisili
Yorick Yorick ti ne učiš iz grešaka
I vidiš u medu žuč kako leluja
Tužiš se da ti je život predugo potrajao
A ponekad da je trajao koliko jedan prdac
Ta bilo bi dobro Dansku obilazeći
Još i tvoj najnoviji vic ispričati
O tomu što kaže djevici Ofeliji
Hamlet prije no što prvi put vidi bide
Humor bi osvježio lijepu legendu no
otužno zašećeren narod
zna danski još samo natuca švedski
i ne zanima ga ništa do koluta naprijed
Ka tomu sam i ja postao već starčić
O tome sam raspravljao s kiblom
Pa skupa zaudaramo i znam istrunut će mi
već u ćeliji svijeta duša a ne tijelo.
(Prevela Kristina Peternai)